Povijest ustanove

Godina 1931 smatra se početkom rada na razvoju specijalnog školstva u Varaždinu. Odlukom Ministarstva od 14. rujna 1931. godine osnovano je prvo specijalno odjeljenje za mentalno nedovoljno razvijenu djecu i djecu sa govornim manama kao pomoćno odjeljenje u redovnoj osnovnoj školi Kraljice Marije u Varaždinu. U tom je odjeljenju bilo 18 djece, a začetnik i pokretač svega, a ujedno i prvi nastavnik bio je gosp. Tomislav Špoljar.

Tomislav Špoljar isticao je da je pomoćno odjeljenje za djecu koja se sporije razvijaju od velike važnosti jer u njemu rade stručnjaci-nastavnici obazirući se u radu na dječje individualne sposobnosti, što je u redovnoj osnovnoj školi nemoguće postići zbog prevelikog broja djece u razredu.

1953. godine prestaju sa radom pomoćna odjeljenja u sastavu redovne osnovne škole.

1954. godine  osniva se Specijalna škola za umno nerazvijenu djecu i gluhonijeme“ kao samostalna ustanova, u Varaždinu, u Nazorovoj ulici br. 14, u palači Keglević.

Nakon donošenja Pravilnika o kategorizaciji i evidenciji djece i omladine ometene u fizičkom i psihičkom razvitku 1960. godine, te  Zakona o specijalnim školama 1961. godine, koji je izmijenjen i dopunjen 1965. godine, vidljivo je povećanje broja učenika.

1962. godine školu polazi 60 LMR učenika, te 83 gluha učenika.

1973. godine bilo je 213 LMR učenika, te 63 gluha učenika.

Prostorije u kojima se odvijala nastava bile su skučene i potpuno neadekvatne, pa se nastava odvijala u čak četiri smjene.

1971. godine počela je gradnja nove zgrade za školu.

1973. godine škola mijenja ime koje glasi „ Specijalna osnovna škola sa školom za stručno osposobljavanje slušno oštećene omladine „ Tomislav Špoljar“ Varaždin.

1974. godine bilo je svečano otvorenje nove školske zgrade u Graberju 33, a nastava započinje u drugom polugodištu. Tada je u školi bilo 17 odjeljenja sa 211 LMR učenika, 5 odjeljenja sa 41 slušno oštećenih učenika u osnovnoj školi, te 3 odjeljenja sa 22 slušno oštećena učenika u stručnom osposobljavanju.

1978. godine škola mijenja naziv u „Centar za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“, koji nosi i danas.