Rad logopeda kao stručnog suradnika u novoj zgradi Centra počeo je šk.god.1974./1975.

U staroj zgradi Specijalne škole logopedskim radom bavili su se  tadašnji nastavnici defektolozi u razredima. Zbog sve većeg broja učenika,pokazala se potreba za nizom stručnih suradnika pa tako i stručnog suradnika logopeda.

Tijekom šk.god.1974./1975. stručni suradnik logoped radio je deset školskih sati, a kasnije se to mijenja u 25 školskih sati tjedno.Tu je njegov rad već bio individualiziran i provodio se u logopedskom kabinetu koji je u to vrijeme bio opremljen aparatom „SUVAG LINGVA“  za  terapiju mucanja i izgovora.Kasnije se nabavlja i druga aparatura koja omogućava sve kvalitetniji rad logopeda sa nizom raznovrsnih oštećenja govorno – jezične komunikacije S-indikator, N- indikator, logofon za korekciju glasa R, Delta delay za terapiju mucanja i brzopletosti i spektralni analizator.

Nakon tog razdoblja u Centar dolazi još stručnih suradnika logopeda od kojih neki rade u kraćem a neki u dužem periodu.

Logopedi koji su radili ili još rade u Centru:

  •  Ana Glamuzina
  • Ana Homan
  • Mira Belcar (Radoš)
  • Lidija Lončarić (Vincek)
  • Predrag Kezele
  • Maja Merlić Golubić
  • Krešimir Pizek
  • Ivana Brašnić (Klapež)
  • Mirjana Obadić
  • Sandra Šenkiš
  • Emili Kuhar
  • Lucija Mubrin
  • Valentina Martan
  • Sandra Horvat
  • Mia Marčec
  • Klara Kapeš

Logopedski rad uključuje : prevenciju, otkrivanje, dijagnosticiranje i rehabilitaciju poremećaja ljudske komunikacije, što podrazumijeva sve one procese i funkcije koji su povezani s produkcijom govora te s percepcijom i produkcijom govornoga i pisanoga jezika, neverbalnom, alternativnom i augmentativnom komunikacijom. U neposredni edukacijsko rehabilitacijski rad logopeda uključeni su učenici koji imaju poremećaje u razumijevanju, percepciji i produkciji oralnoga i pisanoga jezika. Područje rada uključuje: poremećaje artikulacije; poremećaje glasa; poremećaje tečnosti govora; jezične poremećaje; neurogene i neurološke poremećaje govora i jezika (dizartriju i apraksiju) ; poremećaje pisanoga jezika (teškoće čitanja i pisanja kod djece sa sniženim intelektualnim statusom ); poremećaje matematičkoga i logičkoga shvaćanja, rehabilitaciju govora i jezika osoba oštećena sluha, pomoć u učenju.

Logopedska terapija strukturirana je tako da pomaže učenicima u razvoju govora, savladavanju vještina čitanja i pisanja u onom stupnju koji je optimalan za dijete s obzirom na njegove mogućnosti te na prevladavanju teškoća koje se pri tome mogu javiti, a značajan dio logopedskog rada oslanja se na program koji učenik u tom trenutku obrađuje u nastavnom procesu, jer uspjeh u školi uvelike utječe na njegovo samopoštovanje.

Logopedski rad na području razumijevanja govora i jezika uključuje slijeđenje uputa koje se sastoje od više dijelova, slično uputama kakve dijete dobiva u školi. Rad može uključivati vježbe razumijevanja morfologije, sintakse, čitanja, računanja i drugo u odnosu na individualne potrebe djeteta. Na području ekspresivnog govora logopedski rad se usredotočuje na složenije teme u vokabularu, sličnosti i različitosti, morfologiju, sintaksu i pisanje. Prema individualnim potrebama radi se dakako i na drugim područjima, poput duljine jezičnog izraza.

Pragmatičke vještine u školskom razdoblju postaju vrlo važne za dijete – cilj logopedske terapije u tom području je upotreba komunikacijskih vještina kod kuće, u školi i u široj okolini. Intenzivno se radi na artikulaciji i razumljivosti govora, u odnosu na individualne oralne motoričke sposobnosti.

Logopedska terapija je kompleksna i može uključivati različite pristupe i metode. Kod učenika koji imaju teže oštećenje govorno – jezičnih funkcija najčešće nije moguće provesti sve navedene oblike logopedske terapije pa se terapijski postupci i ciljevi značajno modificiraju prema individualnim potrebama i mogućnostima, uz maksimalno korištenje potencijala djeteta s ciljem dosezanja najviše moguće razine komunikacijskih sposobnosti.

U logopedskoj terapiji učenika s teškoćama u razvoju primjenjuju se slijedeći terapijski postupci, individualno prilagođeni svakom djetetu:

  • (poli)senzorna stimulacija – stimulacije vizualnog, akustičnog i taktilnog osjeta s ciljem postizanja spremnosti za usvajanje jezičnih vještina
  • razvijanje pragmatičkih vještina – učenje pragmatičke sastavnice jezika s ciljem postizanja glatke i učinkovite komunikacijske interakcije: preuzimanje redoslijeda u konverzaciji, pragmatično odgovarajuća neverbalna i verbalna komunikacija
  • poticanje razvoja auditivne i vizualne pažnje, auditivnog i vizualnog pamćenja – usmjeravanje i zadržavanje pažnje na relevantnim sadržajima za usvajanje potrebnih znanja i vještina, postupno produžavanje koncentracije
  • povećanje pokretljivosti govornih organa – usmjerenost na auditivni i taktilni osjet pri pomicanju govornih organa, motoričke vježbe, postizanje motoričkih vještina koje su preduvjet za izgradnju govora
  • ispravljanje nepravilne artikulacije glasova – ispravljanje omisija, supstitucija i distorzija u izgovoru glasova s ciljem povećanja razumljivosti govora
  • terapija jezičnih poremećaja – primjena stručnih postupaka za uklanjanje ili ublažavanje poremećaja u području fonološke, morfološke, semantičke, sintaktičke i pragmatičke sastavnice jezika
  • razvijanje vještina čitanja i pisanja – primjena različitih individualno odgovarajućih metoda za razvoj čitanja i pisanja do najveće moguće razine
  • upotreba augmentativnih (pomoćnih) i alternativnih sustava komunikacije – primjenjuju se za komunikaciju učenika koji ne mogu razviti oralno-glasovni govor: znakovni jezik, kartice s crtežima
  • drugi postupci prema individualnim potrebama u odnosu na oštećenja i mogućnosti osobe.

Logopedske vježbe provode se u logopedskim kabinetima Centra, koji su opremljeni raznim didaktičkim sredstvima, pomagalima i aparatima, te osobnim računalima.

U terapiji djece logopedi koriste Digitalni logopedski set – UK Behringer, koji je pogodan u rehabilitaciji različitih govornih poremećaja kao i u rehabilitaciji govora i slušanja kod djece s oštećenjem sluha (i kohlearnim implantom).

Uređaj služi za:

  • korektivno rehabilitativni tretman mucanja i dizartrija
  • korekciju dislalija
  • pomoć kod osoba s oštećenjem sluha
  • tretman afazija i disfazija

Kabineti su opremljeni i Kompletima logopedskih instrumenata za korekciju izgovora glasova koji se sastoje od 6 sondi. Svaka sonda ima poseban oblik i namijenjena je korekciji izgovora jednog ili nekoliko određenih glasova.

U logopedskom tretmanu koristi se i Vibrofon. To je logopedski aparat za artikulacijske poremećaje, koji ubrzava terapiju. Najveći uspjeh se postiže kod korekcije rotacizma (glasa R), korekcije sigmatizma (glasova C Z S Š Ž Č i DŽ), te masaže mekog nepca, logomotorike i izazivanja vanjskih vibracija na laringsu.

Svi kabineti imaju osobna računala s raznim vježbama za razvoj auditivne i vizualne percepcije, diskriminacije i memorije, vizuomotorne koordinacije, prostorne orijentacije, logičkog zaključivanja i drugo.

Djeca dolaze na terapiju jednom do dva puta tjedno po trideset minuta. Tijekom rada ima se uvid u sve obuhvatnu ličnost djeteta, budući da se roditelji upućuju na daljnje preglede (ORL, fonijatar, audiolog, psiholog, liječnik i drugi), a i sama logopedska terapija većinom se provodi individualno. Ponekad se radi  s grupom učenika sličnih poremećaja kroz različite radionice i  igru.

Osim neposrednog edukacijsko-rehabilitacijskog rada vrši se i savjetovanje roditelja o primjerenim postupcima u poticanju djetetovog razvoja i ublažavanu teškoća. Prema individualnim potrebama svakog učenika izrađuju se  pisane upute za roditelje te vježbe za rad u roditeljskom domu. Upravo to je bitno za  tretman jer dobra suradnja s  roditeljima omogućuje bržu i uspješniju rehabilitaciju.

Evaluacija  edukacijsko rehabilitacijskog rada provodi se godišnje primjenom stručnih evaluacijskih testova logopeda. O rezultatima se izvješćuju drugi stručnjaci koji rade s djecom kao i roditelji .

 

PLAN I PROGRAM RADA LOGOPEDA (primjer)

 

1. NEPOSREDAN ODGOJNO OBRAZOVNI RAD S UČENICIMA

 

DIJAGNOSTICIRANJE

Identifikacija  učenika sa smetnjama govora, glasa, sluha, jezika, čitanja i pisanja

Organiziranje stručnih postupaka

Ispitivanje govorno jezičnog statusa, stanja govornih organa, senzomotornog razvoja

 

REHABILITACIJSKI I EDUKACIJSKI RAD S UČENICIMA

Neposredan individualni i grupni rad na ublažavanju i otklanjanju poremećaja

 

2.POSLOVI KOJI PROIZLAZE IZ NEPOSREDNOG ODGOJNO OBRAZOVNOG RADA S UČENICIMA

 

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE

Izrada godišnjeg plana i programa rada

Izrada programa rada za pojedine poremećaje

Izrada tjednog rasporeda rada

 

PRIPREMANJE ZA NEPOSREDAN RAD S UČENICIMA

Osiguravanje uvjeta za individualni i grupni rad s učenicima

Izrada prijedloga nabave opreme i pomagala

Izrada instrukcijskih, ispitnih i rehabilitacijskih pomagala i materijala

Pripreme za rad

 

SURADNJA S UČITELJIMA

Razgovori, konzultacije s razrednicima

Savjeti i pomoć u radu za pojedine učenike

 

SURADNJA S RODITELJIMA

Individualni razgovori s roditeljima

Upoznavanje s problemima kod učenika i savjeti za primjereni rad

 

SURADNJA S RAVNATELJIMA, STRUČNIM SURADNICIMA, LOGOPEDIMA, LIJEČNICIMA

Konzultacije i dogovor o radu s ravnateljima

Razgovor i savjetovanje sa stručnim suradnicima

Uvid u medicinsku i psihološku dokumentaciju

 

VOĐENJE DOKUMENTACIJE O RADU

Vođenje dnevnika rada

Individualni dosjei  učenika

 

STRUČNO USAVRŠAVANJE

Praćenje stručne literature

Rad na stručnim kolegijima

Stručna savjetovanja, predavanja

 

OSTALI POSLOVI

Sudjelovanje u programima škole

Sjednice razrednih i učiteljskih vijeća

 

  • Maja Merlić- Golubić, prof. defektolog-logoped
  • Lidija Vincek prof. defektolog-logoped
  • Emili Kuhar prof. logoped
  • Ivana Klapež prof. defektolog-logoped
  • Mia Marčec prof. logoped
  • Klara Kapeš prof. logoped