Učenici 3. razreda srednje istraživanjem apneje napisali su važne Činjenice o toj neprepoznatoj bolesti od kliničke slike, dijagnoze, kako se liječi da iz svega napravili neki zaključak.

Opstruktivna apneja u spavanju

Opstruktivna apneja u spavanju čest je i često neprepoznan medicinski problem. Povezana je s brojnim kroničnim bolestima i stanjima kao što su hipertenzija, koronarna bolest, srčane aritmije, moždani udar, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), pretilost, metabolički sindrom, šećerna bolest, gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). OSA utječe na nastanak i na razvoj već postojećih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti te time pridonosi ukupnom porastu morbiditeta i mortaliteta.

OSA-u karakteriziraju opetovani prekidi disanja tijekom spavanja zbog potpunoga (apneja) ili djelomičnoga (hipopneja) kolapsa dijela gornjih dišnih puteva (područje farinksa), što dovodi do poremećene izmjene plinova u krvi (hipoksemija/hiperkapnija) i isprekidana neokrepljujućeg spavanja. OSA se sastoji od epizoda apneje ili hipopneje u trajanju od barem 10 sekunda koje su praćene pojačanim dišnim radom, desaturacijom oksihemoglobina i/ili buđenjem.

KLINIČKA SLIKA

Razlikujemo noćne i dnevne simptome i znakove opstruktivne apneje u spavanju. Noćni simptomi su: glasno i/ili isprekidano hrkanje, osvjedočeni (od strane partnera u postelji) prestanci disanja, česta i nagla buđenja s osjećajem pomanjkanja zraka, nesanica, noćne more ili nemir. Dnevni simptomi nastaju kao posljedica poremećena spavanja, a čine ih jutarnje glavobolje, prekomjerna pospanost, manjak koncentracije, promjene u ponašanju, seksualna disfunkcija. Pri dugotrajnoj OSA-i u kliničkoj slici mogu biti prisutni i znakovi disfunkcije organa i organskih sustava: kardiovaskularnoga (uključujući hipertenziju i aritmije), cerebrovaskularnoga, respiracijskoga (dnevna hiperkapnija, policitemija, plućna hipertenzija, kronično plućno srce) te metaboličkoga (pretilost, diabetes mellitus, hiperuricemija). Treba naglasiti da se navedene respiracijske komplikacije najčešće ne pojavljuju u izoliranoj OSA-i, već u OSA-i udruženoj s npr. hipoventilacijskim sindromom u pretilih ili u bolesnika s KOPB-om.

DIJAGNOSTIKA

Postavljanje dijagnoze OSA-e u bolesnika sa smetnjama disanja tijekom spavanja započinje detaljnim i kritičkim uvidom u noćne i dnevne simptome i znakove te metodama probira poput upitnika pospanosti, rjeđe metodama poput cjelonoćne oksimetrije s kontinuiranim elektrokardiografskim nadzorom ili bez njega.

LIJEČENJE

Istraživanja su pokazala povećanu incidenciju fatalnih i nefatalnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja u bolesnika s teškom neliječenom opstruktivnom apnejom u spavanju, kao i dva do tri puta veći rizik za ukupnu smrtnost u odnosu na osobe bez OSA-e, neovisno o prisutnosti drugih čimbenika rizika (poput kardiovaskularnih bolesti i pretilosti). Nakon postavljanja dijagnoze OSA-e i određivanja stupnja težine poremećaja, potrebno je provesti detaljan razgovor s bolesnikom o načinima liječenja. Osnovno liječenje OSA-e sastoji se od promjena životnih navika u svih bolesnika (higijena spavanja, spavanje na boku kod pozicijske OSA-e, dijetetske mjere, redukcija tjelesne mase u pretilih, tjelovježba, promjena štetnih navika – prestanak pušenja i konzumiranja alkohola), izbjegavanja ili barem smanjenja doze određenih lijekova (benzodiazepini, antidepresivi, antiepileptici, antihistaminici, opijati …) te uklanjanja predisponirajućih stanja za OSA-u (hipotireoza, gastroezofagealni refluks). Medikamentno liječenje nije pokazalo znatniju učinkovitost kod OSA-e. Glavno liječenje sastoji se u redovitoj i trajnoj primjeni CPAP-uređaja koji fiksnim ili varijabilnim (autotitrirajućim) pozitivnim tlakom zraka putem nosne maske (rjeđe maske nos-usta) širi kolabirane gornje dišne puteve tijekom spavanja. Učinak se CPAP-a povećava što duljom noćnom uporabom (tijekom barem 4 sata, a optimalno tijekom 6 sati prema novijim smjernicama).

ZAKLJUČAK

Poremećaji disanja u spavanju, osobito opstruktivna apneja u spavanju, u Hrvatskoj su još uvijek podcijenjeno i neprepoznano područje medicine, no sa znatnim medicinskim i socioekonomskim posljedicama: učestalim hospitalizacijama, raznim hospitalnim i perioperacijskim komplikacijama, porastom morbiditeta i mortaliteta, prometnim nesrećama i ozljedama na radu, psihičkim posljedicama. Osvještenost o tom problemu, osim medijske promocije, mora započeti adekvatnom organiziranom edukacijom od razine primarne zdravstvene zaštite pa sve do tercijarnih ustanova. Koristeći se metodama probira bolesnika te, u indiciranim slučajevima, polisomnografskom obradom, potrebno je „otkriti“ što veći broj bolesnika s OSA-om, jer je OSA lječiv poremećaj koji zahtijeva individualan i multidisciplinaran pristup bolesniku.

Kristina Kralj