Došla je jesen i donijela maglu, kišu, vjetar, natjerala nas da iz ormara izvučemo topliju odjeću. No ponekad nas ipak iznenadi i nagradi još kojim sunčanim i toplim danom. Lijep i sunčan dan jesen je poslala i u četvrtak 10. listopada. Jupiiiii! Jer nas čeka striček Leon i njegove životinje. Kiša bi nam sve pokvarila.
Tako smo se našim kombijem uputili na kraj Jurkovićeve ulice u Varaždinu gdje smo danas učili o eko uzgoju. Striček Leon i teta Snježana pripremili su nam košare i objasnili što moramo raditi: „ružđiti kuruzu“. Marljivo smo prionuli na posao, ali nekima od nas začas je to postalo preteško, no uz bodrenje i dobro društvo ipak su klipovi ostali goli, a vreće napunjene zrnjem kukuruza.
Što sad? Striček Leon objasnio je da životinje ne mogu jesti cijelo zrnje nego ga treba usitniti. On to radi pomoću stroja. Nekima od nas nije se sviđala buka koju stroj proizvodi, ali stroj je brz i zrnje je samljeveno.
Rosnatom travom zaputili smo se za stričekom do životinjske nastambe. Životinje su već bile jako gladne i jedva su nas dočekale. Striček Leon hranio je koke i patke hranom koju smo im mi pripremili. I kozice to vole, ali zečevi ne smiju jesti ovako friško pripremljenu hranu.
Striček Leon izvadio je malog kunića pa smo ga milovali, a maza je i kozlić Grinto.
Od tolikog posla i mi smo ogladnjeli. Nama je teta Snježana pripremila fine domaće klipiće i čaj, a vani na brajdi ima još i finog mirisnog grožđa. Mljac! Sve nam je prijalo. A teta Snježana dala nam je i staklenku pekmeza od šljiva pripremljenog po “starom bakinom receptu” kojim ćemo se zasladiti u školi.
A onda iznenađenje. Striček Leon donio je gitaru i zasvirao, a mi smo veselo pjevali i plesali „Maloga Juju“, „Kad si sretan“, „Lutka za bal“ (Parni valjak). Baš smo se dobro zagrijali, ali eto stričeka Marijana i školskog kombija, vrijeme je za povratak.
Bilo je super i ići ćemo opet u proljeće!
R. Kos
