U utorak 19. studenog 2013. učenici PO 5, PO 7 i PO 8 su u pratnji svojih razrednica, pedagoga i stričeka Marijana prošetali “crvenom” školom, kako je jedna od učenica rekla za novu školsku zgradu. S obzirom da je premalo mjesta za sve nas u kombiju, podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa je sjela na prozorsku klupicu blagovaonice i čekala svoje prijatelje. (Baš su super ove klupice! Ima mjesta za sve.)
Vrijeme uvijek sporo prolazi kad se nekog čeka pa smo malo zavirili iza zelenih vrata ispod stepenica. Možda nas tamo čeka Gargamel?
Nema Gargamela, samo neke nerazumljive spravice. Malo smo protrčali okolo – naokolo po holu kad se čulo: “Evo kombija!” pa smo požurili u susret prijateljima koji su radosno vikali: “Evo nas!”
Prvo smo zavirili u kuhinju. Čega tu sve ima! Velikih kotlova, pećnica, friteza, polica, štednjaka … Već nam cure sline od pomisli što će tu teta Josipa svega finoga kuhati i peći.
Iz kuhinje pravac dvorana. “Ovo je neviđeno!” izjavila je jedna učenica. S obzirom da je danas utorak, a mi po rasporedu imamo TZK malo smo se rastrčali od jedne do druge strane.
Zavirili smo u kabinet za kineziterapiju, a onda u krilo gdje će biti naše učionice. Jako nam se sviđa što iz njih možemo van na dvorište. 
“A kud sad? Idemo gore?” I popeli smo se gore. Naše Ane imale su priliku isprobati vožnju liftom.
Gore ćemo ići na govorne vježbe, u knjižnicu, u učionicu domaćinstva. Ali, gore imamo i terasu. Što ćemo raditi na terasi? Možda uživati u sunčanju i pripremama za odlazak u školu u prirodi. Danas smo samo malo sjedili na klupicama i odmarali.
Razgledali smo i drugi kat, a onda se spustili dolje i svi zajedno stali ispred ulaza u školu kako bi ovjekovječili naš prvi dolazak.
R. Kos
