Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi – gornja granica je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca
U Zdravstvenoj knjižici djeteta predviđeno je praćenje sluha od rođenja djeteta do polaska u školu. Danas je u svijetu kao optimalan prihvaćen stav da se sluh provjerava u sve djece bez obzira jesu li rizična ili ne i to najbolje u rodilištu prije otpusta. U rodilištima Republike Hrvatske odnedavno se provodi Sveobuhvatni Probir Novorođenčadi na Oštećenje Sluha (SPNOS), a u Zdravstvenoj knjižici djeteta je radi toga uvedena i posebna rubrika u koju se upisuje nalaz provjere sluha u djeteta.
Provjera sluha automatiziranim ispitivanjem otoakustičke emisije danas je najčešća metoda u rodilištima. Metoda je jednostavna, brza (često traje svega 10 sekundi) i objektivna, uz visoku osjetljivost i specifičnost. Ispituje se funkcija osjetnih stanica pužnice, s obzirom da jedino zdrava pužnica daje odgovor. Ispitivanje se provodi na oba uha te se naznačuje je li otoakustička emisija prisutna (uredan nalaz) ili odsutna (nalaz je sumnjiv ili patološki te zahtijeva daljnje ispitivanje).
U rizične djece ili u drugom stupnju provjere djece pozitivne na prvom stupnju, najčešće se koristi automatsko ispitivanje slušnih odgovora moždanog debla. Ovom se metodom dobije ne samo odgovor pužnice, već i struktura moždanog debla.
Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30-50 puta češće nego u općoj populaciji. Tome pridonosi i činjenica da je oko 70% svih oštećenja sluha uvjetovano nepovoljnim prenatalnim i perinatalnim čimbenicima.
U preventivnom smislu važno je razlikovati pojmove rano i pravodobno otkrivanje oštećenja sluha. Rano otkrivanje je ono koje je što je moguće bliže vremenu nastanka oštećenja, dok se pravodobnim otkrivanjem smatra razdoblje od časa kada je moguća intervencija do časa gornje granice optimalnog djelovanja.
Preventivnim otkrivanjem oštećenja sluha nastoji se što prije otkriti eventualno oštećenje i u tom smislu poduzeti određena djelovanja da ne dođe do trajnog i nepovratnog oštećenja slušne funkcije djeteta. Unatoč metodama ranog otkrivanja oštećenja sluha, iskustvo je pokazalo da se čak i jača oštećenja sluha još uvijek kasno otkrivaju, i to obično u dobi od 2 godine ili kasnije. Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi. Gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca.
Kasno otkrivanje oštećenja sluha ima dugotrajne posljedice i iziskuje puno veći napor stručnjaka, roditelja i samog djeteta u postizanju i dosegu rezultata odgovarajuće provedene slušne rehabilitacije u prvim mjesecima života. Stoga je potrebna aktivna uloga zdravstva u prepoznavanju oštećenja, prije negoli posljedice oštećenja postanu vidljive.
Rano otkrivanje slušnog oštećenja potrebno je radi pravodobne i odgovarajuće rehabilitacije kojom se smanjuju posljedice oštećenja sluha i poboljšava komunikacija djeteta s okolinom. Svako kašnjenje u prepoznavanju i rehabilitaciji oštećenja sluha uzrokuje ireverzibilno smanjenje ili gubitak komunikacijskog potencijala.
Osim prvog probiranja na oštećenje sluha u rodilištu, kasnije se provjera reakcije na zvuk provodi u sklopu redovitih sistematskih pregleda djeteta prema dobi.
- U prva dva mjeseca života dijete se umiruje kod pojave poznatih zvukova (npr. glas roditelja), a kod jakih iznenadnih zvukova trepne, trzne se ili iznenada zaplače, što je znak da dijete dobro reagira na zvukove.
- U dobi od 3-4 mjeseca dijete se utiša ili smiješi na zvuk poznatog glasa i kada osobu ne vidi, okreće oči prema glasu tj. izvoru zvuka i voli se igrati sa zvečkom i igračkama koje stvaraju zvukove.
- U dobi od 6-7 mjeseci dijete reagira na glazbu i glas gukanjem, okreće glavu prema glasu, lokalizira zvuk viših frekvencija te pokazuje razumijevanje za česte riječi (npr. “ne”, “papa”, “laku noć”, “mama” i sl.) i to bez geste.
- U dobi od 12-15 mjeseci odaziva se i gestama odgovara na vlastito ime, rukom pokazuje dragu igračku kada ga se pita te imitira jednostavne riječi i zvukove.
- U drugoj godini života dijete razumijeva jednostavne upute i naredbe (npr. uzmi svoju igračku i sl.). Također prepoznaje kosu, nos, oči i druge dijelove tijela kada ih imenujemo, a svoje želje izražava imenovanjem predmeta. Do kraja druge godine govori više od 20 riječi.
- Od druge godine nadalje najmjerodavniji parametar pravilnog razvoja sluha je stanje govora.
Predviđeni orijentacijski pregledi sluha u okviru pedijatrijske skrbi, navedeni u Zdravstvenoj knjižici djeteta, sugeriraju na potrebu ranog otkrivanja odstupanja u slušnom razvoju, odnosno pri njihovom uočavanju upućivanje specijalisti otorinolarinologu koji će provesti potrebnu daljnju dijagnostiku i eventualnu rehabilitaciju.
