Senzorička preosjetljivost

Preosjetljivost senzoričkog sustava manifestira se kroz različita vidljiva ponašanja, neke sam spomenuo u prijašnjem tekstu, a karakteristična su za svaki osjetilni sustav. Kad govorimo o pojedincu sa poremećajem senzoričke integracije, važno je napomenuti da preosjetljivost jednog sustava ne znači i preosjetljivost ostalih već i neki osjetilni sustavi mogu biti smanjeno osjetljivi. Ovdje ću se orijentirati samo na preosjetljivost. Svi osjetilni sustavi ustrojeni su na vrlo sličan način, osjetilni organ- put prenošenja- centar za obradu.

Vizualna preosjetljivost manifestira se kroz skrivanje, pokrivanje očiju kad je u prostoriji puno stvari, djece i odraslih, nema kontakt očima, dijete gleda krajičkom oka i reakcija na svjetlo je ponekad burna jer svjetlost može izazivati bol. Djeca i odrasli zamjećuju i najsitnije detalje i pojedinosti ili pokrivaju određene dijelove predmeta i slike kako bi smanjili količinu informacija.

Djeca koja imaju teškoće u obliku auditivne ili slušne preosjetljivosti ne toleriraju svakodnevnu buku prometa, dječjeg plača, igre, usisavača, miksera, perilice suđa, sirene. Dijete udara uha i glavu, stavlja prste u uha. Normalan govor ljudi je neugodan, ne vole glasan smijeh ili dubok glas nekog od ukućana, ili govor nepoznate osobe.

Koža je najveći osjetilni organ kojim se primaju informacije iz okoline. Najviše receptora nalazimo na dlanovima, ustima i tabanima. U koži su smješteni receptori za temperaturu, bol, dodir, pritisak i vibraciju. Zbog velikog broja osjetilnih stanica imamo sposobnost prepoznavanja opipom (stereognozija) a da ne gledamo. Djeca taktilno preosjetljiva izbjegavaju dodire drugih osoba, radije diraju sami, izbjegavaju da ih se grli, zaobilaze skupine ljudi i gužve, igraju se sami. Vrlo je česta vidljiva neugoda kod umivanja, brisanja, pranja zubi i kose. Djeca izbjegavaju hodati bosih nogu ili im s druge strane smeta odjeća na tijelu koja ima rubove, donje rublje i čarape, kape. Imate osjećaj da bi vam dijete najradije hodalo bez odjeće. Taktilno preosjetljiva djeca imaju teškoća sa mirnim sjedenjem u školskoj klupi, hvatanjem lopte zbog straha, nekoordinirano je, nošenjem tereta, teškoće u držanju olovke kod pisanja, izbjegavaju boje, gel i sl. Pretjerano reagiraju na pad i udarac. Slične i iste teškoće pokazuju proprioceptivno osjetljiva djeca i osobe.

Oralno preosjetljivo dijete najčešće pije samo vodu, izbjegava krutu hranu, bira samo mekanu ili miksanu hranu, odbija diranje po ustima ali siše vlastite prste. Javljaju se teškoće žvakanja hrane, a dijete drži otvorena usta kad je hrana već u ustima i izbjegava dodir žlice. Uz oralni i okusni sustav usko je vezano osjetilo njuha. Preosjetljiva djeca i odrasli prigovaraju na mirise iz kuhinje, novi sapun, miris banana i voća, hrana ima neugodan miris pa je ne žele jesti, ne žele nositi određenu odjeću jer ste promijenili omekšivač rublja ili ste previše stavili kod pranja.

Vestibularna sustav ima funkciju održavanja ravnoteže i stava tijela, usklađivanje pokreta glave i pokreta trupa i usklađivanje pokreta glave i pokreta očiju, a preosjetljivost se očituje u pretjeranom strahu zbog promjena u položaju glave ili tijela, strahu od odvajanja nogu od tla, strahu od visina, padanja, izbjegavanje skakanja s višeg na niže, penjanja, od hodanja unatrag, ograničeno je vidno istraživanje, javlja se mučnina u autu, teškoće koordinacije, čitanja i pisanja.

Senzorička neosjetljivost

Teškoće senzoričke integracije manifestiraju se kroz preosjetljivost, smanjenu osjetljivost i kombinirani poremećaj osjetljivosti. Obzirom da ste čitali o preosjetljivosti, ovdje ću se zadržati na opisu smanjene osjetljivosti osjetilnih sustava. Smanjena osjetljivost na osjetne informacije iz okoline podrazumijeva visoki prag percepcije podražaja, jak udarac, jako toplo ili jako hladno, čvrsti pritisak. Pokušat ću vam kroz neke primjere približiti kako funkcioniraju djeca koja su osjetilno hipoosjetljiva. Smanjena osjetljivost vizualnog sustava očituje se u teškoćama čitanja, prepisivanja s udaljenosti, prepoznavanju i uočavanju detalja i znakova, razumijevanju poruka, djeca imaju potrebu dodirivati predmete koje gledaju zbog nemogućnosti shvaćanja što se gleda, imaju teškoće u prepoznavanju i tumačenju izraza lica. Smanjena osjetljivost vidnog sustava nije isto što i smanjena oštrina vida, strabizam ili neka druga teškoća uzrokovana organskim, inervacijskim ili motoričkim oštećenjem dijelova oka.

Dijete koje ima teškoće smanjene slušne osjetljivosti izvodi glasne i neobične zvukove, krikove, glasno govori ili viče, vrišti. Naslanja predmete na uho ili glavu na neki predmet i sluša grebanje po predmetima. Dijete se ponaša kao da je gluho, ne čuje normalan intenzitet glasa, često se ne odaziva na vlastito ime, ne čuje zvono na vratima, ne prati govorne upute. Djeca i osobe glasno slušaju radio i TV. Smanjenu osjetljivost treba razlikovati od drugih bolesti koje uzrokuju oštećenja sluha.

Kod smanjene osjetljivosti dodirom djeca i osobe ne zamjećuju lagane dodire, nježna milovanja, oni vole duboki i čvrsti pritisak. Dijete namjerno udara druge oko sebe jer smatra da je i drugima to ugodno kao i njemu, pokazuje teškoće lokaliziranja dodira, ne zna jeste li ga dotaknuli na ramenu ili laktu. Prisutne su teškoće pisanja, djeca ne razlikuju teksture predmeta, ne prepoznaje predmet opipom, ispušta predmete i nespretno je. Dijete se namjerno zaletava u predmete i osobe, grebe po površinama i po tijelu, stalno nešto mora imati u ruci. Taktilno hipoosjetljiva djeca imaju visok prag podražaja na bol, ne primjećuje kad se udari. Osjećaj prepoznavanja i razlikovanja temperature je smanjen, npr. Zbog ugode drže lice na jako hladnom predmetu, djeca i odrasli mogu zadobiti opekline i ozebline. Naprimjer osoba koja ne podnosi čarape na nogama, a bosa hoda po hladnoći. Smanjena taktilna osjetljivost oko usta i usne šupljine očituje se kroz inzistiranje na hrskavoj i tvrdoj hrani, djeca pretrpavaju usta hranom do razine da ne mogu ni žvakati, prisutno je pretjerano slinjenje jer dijete ne osjeća. Dijete stavlja u usta predmete i žvače nejestive stvari, neuredna su kod hranjenja i imaju teškoće govora. Neka djeca ližu predmete, tepih, dlake na rukama ili kosu.

Djeca koja su proprioceptivno hipoosjetljiva uživaju u povlačenju ruku i nogu, istezanju, hodaju po igračkama i ruše sve pred sobom, vole vibro igračke, udaranje, zaletavanje, lupaju rukama i nogama, vrte prstima, mašu rukama i poskakuju na mjestu te trčkaraju. Često se spotaknu i često padaju jer su nespretni. Obostrana koordinacija je loša, a djeca imaju teškoća u korištenju obje ruke istovremeno, pokreti su neusklađeni.

Neusklađeni pokreti oka i glave prisutni su kod smanjene osjetljivosti vestibularnog sustava uz većinu prije spomenutih teškoća. Djeca mogu kasnije prohodati i biti skoro nepokretna jer im kretanje ne izaziva ugodu.