Obzirom na moj posao i interese, vrlo često sam sebe zateknem kako promatram ljude koji prolaze pored mene. Vjerojatno nekome i izgledam čudno dok tako fokusiram dijete ili odraslog. To je vjerojatno ona ljudska slabost kad ne možete potpuno odvojiti svoj privatni život i onaj profesionalni.
Mislim da je ustvari i profesija svakog od nas vrlo važan dio naše osobnosti i vlastitog poimanja. Ponukan jednim dijelom razgovora koji sam čuo, odlučio sam pisati o današnjoj temi. Prije nekoliko dana, dok sam prolazio gradom čuo sam jednu majku kako preko telefona razgovara o mogućnosti nabave psa za svoju kćerkicu. Pas, mačka, hrčak, zamorac, ptice, poni, konj i svi drugi četveronošci, dvonošci i gmizavci mogu biti kućni ljubimci. Svatko od nas opet prema svojoj osobnosti bira kućnog ljubimca koji mu najviše odgovara. Neki vole mirne, tihe i spore, a neki živahne, zaigrane i glasne, velike i male.
Odlično je kad su roditelji u mogućnosti svojem djetetu priuštiti kućnog ljubimca. Korist od toga je višestruka. Osim što je životinji osigurana skrb i sama obitelj kroz sve svoje članove ima korist od prisutnosti životinja. Govorio bih ovdje o životinjama koje su zastupljenije u našoj sredini, a to su pretpostavljam najviše psi, mačke, u novije vrijeme poniji i konji. Čitao sam članak jednog veterinara koji je istraživao utjecaj suživota ljudi i pasa. Ljudi koji su bili uključeni u procjenu bili su pod povećanim stresom, imali su visoki tlak i ubrzani rad srca. U tom istraživanju nakon boravka ljudi sa životinjama došlo je do smanjenja osjećaja napetosti i percepcije stresa, smanjio se krvni tlak i usporio se rad srca. Postoji više prikaza u kojima se navode terapijsko djelovanje kućnih ljubimaca.
Kod nas se u terapijske svrhe koriste psi i konji, u nekim drugim bogatijim zemljama delfini i sl. Životinje se koriste kod djece i odraslih s različitim teškoćama u razvoju. Kod sljepoće je poznato korištenje psa vodiča, kod cerebralne paralize primjena terapijskog jahanja, kod autizma korištenje pasa, konja i delfina, kod emocionalnih teškoća i teškoća u čitanju i pisanju, mentalne retardacije, ADHD-a također se koriste gore navedene životinje. Djeca se kroz brigu za životinju uče odgovornosti.
Iznimna korist i djelovanje životinja je na području emocija, anksioznosti i depresije, socijalizacije. Pas djeluje kao motivacijski čimbenik u svakodnevnim životnim aktivnostima, pridonosi boljoj socijalizaciji, pospješuje emocionalno socijalni razvoj, razvoj motoričkih sposobnosti i drugo.
Psi reagiraju na dodir, smijeh, gestu i pogled, te se kraj njih osoba osjeća potrebno. Poboljšavaju raspoloženje i doprinose osjećaju osobnog zadovoljstva, nesebično nam nude prijateljstvo, suosjećanje, bezuvjetno prihvaćanje, daju nam osjećaj sigurnosti. Kod djece koja zbog teškoća imaju problema u određivanju snage pritiska i udarca (cerebralna paraliza i senzorička oštećenja) primjenjuje se pas labrador ili retriver iz razloga što imaju visoku toleranciju. Pas nas potiče na smijeh i igru, čime se smanjuje nasilno i agresivno ponašanje, te povećava sigurnost u socijalnim odnosima. Osobama koje pate od epilepsije mogu pomoći posebno dresirani terapijski psi koji nauče prepoznati simptome uoči epileptičkog napada te alarmiraju oboljeloga i njegovu okolinu lavežom, lizanjem i skakanjem.
Osjećaji zadovoljstva i kontrole koji proizlaze iz jahanja i upravljanja konjem ima snažan utjecaj na samopouzdanje. Jahanje daje iskustvo slobode i pokretljivosti osobama s invaliditetom. Dodir sa životinjom koja nema predrasuda rađa posebnu ljubav. Ljepota i plemenitost konja, njegova toplina i ritam pokreta predstavljaju kombinaciju posebnog terapijskog učinka. Terapijsko jahanje kroz svoj program i individualne terapijske ciljeve obuhvaća medicinski, sportski i odgojno-obrazovni aspekt.
mr. Zlatko Bukvić, prof. reh.
