Anksioznost ili tjeskoba je osjećajna reakcija u odnosu na utjecaj nekog nesvjesnog intrapsihičkiog konflikta ili na vanjsku opasnost koja proizlazi iz prijeteće situacije, a predstavlja neki nesvjesno potisnuti traumatični doživljaj iz prošlosti.

Kad govorimo u kontekstu odgojno obrazovnog procesa onda se anksioznost povezuje sa neugodnim iskustvima koje dijete doživljava u interakciji sa vršnjacima i starijim učenicima na razini škole i razreda, interakciji sa odraslim osobama u razrednoj i predmetnoj nastavi, u percepciji školskog prostora i opterećenošću nastavnim sadržajima. Najčešće se anksioznost povezuje uz usmene i pismene provjere znanja i to kod učenika koji imaju loša prijašnja iskustva bilo osobna ili ona vršnjaka.

Učenik i ne mora doživjeti ispitivanje traumatičnim ali može određenog učitelja ili učiteljicu doživljavati kao „prijetnju“ zbog glasina koje kruže o njima. I sami znate da u školi postoje učitelji kojih se svi boje i onih koje učenici doživljavaju kao blage. Ispitna anksioznost vezana je osim uz prijašnja iskustva i vlastitu percepciju učitelja i za karakteristike učenika.

Tako učenici koji uče kampanjski, koji nemaju radnih navika, koji ne ispunjavaju školske zadaće redovito, nisu motivirani i učenici pred koje se postavljaju veći zahtjevi i od kojih se očekuju stalno visoki rezultati češće pokazuju znakove anksioznosti.

Što se tiče prije spomenutog školskog prostora također može utjecati na raspoloženje i anksioznost učenika i djelatnika. Ako se sjećate ranijih tekstova o percepciji i načinu na koji preko osjetila doživljavamo okolinu vjerojatno ćete pretpostaviti zašto je to tako. Tmurni i sivi hodnici, učionice i drugi školski prostori u kojima nema dovoljno svjetla nisu poticajna radna okolina za učenike i učitelje. Također pretrpane učionice sa puno radnih materijala i opreme, različitih detalja po zidovima, buka koja dolazi iz učionice i izvan nje nepovoljno djeluje na učenike.

Međusobni odnosi u razredu i školi također su važan čimbenik u razvoju anksioznosti kod učenika. Postoje nažalost situacije kada neki stariji učenici uznemiravaju druge učenike po hodnicima škola ili izvan nje na putu prema kući otimajući im novac, školski pribor, ili ih fizički i verbalno napadaju. Roditelji mogu utjecati na djecu tako što će kod njih razvijati radne navike i pozitivan odnos prema školi i školskim zadacima, poticati ih na brigu i očuvanje školskog prostora i okoline, razvijati toleranciju i uvažavati različitosti među djecom, razgovarati i dozvoliti djetetu da izrazi svoje neslaganje i strah kako biste mogli djelovati na čimbenike koji kod njih izazivaju zabrinutost. Ako se kod vašeg djeteta često javljaju tjeskoba i strah povezani sa školom obratite se stručnoj službi vaše škole.

mr. Zlatko Bukvić, prof.reh.