Hiperaktivni poremećaj (ADHD) karakteriziran je skupinom simptomima na tri područja, hiperkinezu, poremećaj pozornosti i impulzivnost. Postojanje simptoma narušava društveno, školsko i radno funkcioniranje. Simptomi mogu biti dominantni samo na jednom od ovih područja ili u kombinaciji. Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću vrlo je često udružen sa teškoćama u području govora, pisanja, raspoloženja i kasnije u području ponašanja. Zbog prisutnih teškoća djeca i odrasli mogu biti društveno ne prihvaćeni što dovodi do stvaranja loše slike o sebi, a posljedično se može razviti depresija uz osjećaj napuštenosti i usamljenosti. Kod djece se može često primijetiti niska tolerancija na frustraciju, jaka uzbudljivost i česte promjene u raspoloženju. Djeca su besciljno aktivna, brzo postaju ljutita ako okolina ne prati ritam njihovih aktivnosti. Roditelji djece s ADHD najčešće se sa ozbiljnijim teškoćama susreću tek u školskoj dobi, obzirom da je teško razlikovati poremećaj od inače aktivnijih predškolaca. U predškolskoj dobi zamjetno je neustrašivo, svadljivo i agresivno ponašanje u obliku udaranja druge djece i oduzimanja tuđih stvari. Ne obraćaju pozornost na osjećaje drugih pa ih se često izbjegava. U školskoj dobi su buntovniji prema bilo kojem obliku stege čime uzrokuju nezadovoljstvo i ljutnju u okolini. U školi slijedi neuspjeh sa lošim ocjenama i prigovorima nastavnika, slabost u sportskim i izvanškolskim aktivnostima. Obzirom da vrlo teško iskazuju i kontroliraju vlastite osjećaje socijalno se izoliraju. Iskustva zakazivanja u društvenom i školskom području doprinose osjećaju manje vrijednosti. Nerazumijevanje teškoća s kojima se djeca susreću dovode i do njihovog fizičkog kažnjavanja od strane roditelja koji ne pokazuje efikasne dugoročne rezultate (kao da inače djeluje). Kod djece se razvija strah koji za sobom povlači laži, skrivanje, izbjegavanje i sl. Neka djeca postaju agresivnija i priključuju se raznim grupama koje uznemiravaju sredinu u kojoj žive. Adolescenti na neprimjeren, buntovan, način pokušavaju prikriti stvarni osjećaj bijede i tuge. Kod nekih se pojedinaca, prema istraživanjima i prikazom u literaturi oko 30% razvija ozbiljnija psihopatološka situacija, alkoholizam, zloporaba sredstava ovisnosti i poremećaj osobnosti. Djeca i adolescenti češće prekidaju i napuštaju školu, nemaju prijatelja, odrasle osobe ne mogu dulje zadržati radno mjesto, neuspješni su, imaju češće automobilske nesreće.

mr. Zlatko Bukvić, prof. reh.