Učenici odgojno-obrazovnih skupina, prvog, drugog i trećeg razreda slušali su poučnu priču o ježiću kojega su roditelji u strahu zbog njegove ranije teške bolesti previše razmazili, pa je očekivao da i prijatelji iz šume moraju raditi što god mu se prohtije.
Često je bio ljut. Prema šumskim životinjama nije se lijepo ponašao.
Otimao im je hranu i prijetio svojim oštrim bodljama. Vikao je na prijatelje i grubo ih gurao. Životinje su bile ljute na njega, ali se nisu usudile svađati jer bi Sven odmah potezao bodlje.
Omiljena mu je zabava bila prikradati se životinjama u igri. Sklupčao bi se u bodljikavu loptu, otkotrljao se među njih i sve ih izbo.
Svenovi roditelji svakodnevno su slušali pritužbe na svog razmaženog sina.
Medi je otekla šapa u koju ga je Sven namjerno bocnuo. Lasici i svraki je govorio ružne i proste riječi i plazio jezik. Sven je uvijek nalazio opravdanja za svoje nepodopštine.
Često se koristio suzama kako bi izbjegao prijekore i kaznu.
Prijatelji su ga počeli izbjegavati. Prekidali su igru i sklanjali se kad god bi se on pojavio.
Sven bi se tada razljutio i počeo se ponašati još gore.
U početku je bio strašno ljut zato što se prijatelji skrivaju od njega, no s vremenom je postajao sve žalosniji.
Lutao je šumom sam i tužan. A onda se pojavio vuk Dobrić, omiljeni stanovnik šume.
Ispričao je Svenu svoju poučnu životnu priču. Sven je cijelu noć razmišljao o vukovim riječima. Ujutro je odlučio da će poslušati vukov savjet. I silno se trudio biti dobar. Koristio je čarobne riječi, pomagao prijateljima. Životinje su mu polako počele vjerovati. I sve se promijenilo. Sven je bio sretan. Divno je imati prijatelje, imati nekoga koga voliš i tko voli tebe!
knjižničarka Miroslava
