Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam “cerebralna” odnosi se na mozak, a “paraliza” na poremećaj pokreta i položaja. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvijek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, “centralni motorni deficit”, vjerujući da je to bolje razumljiv termin.
Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:
1. prenatalne (od začeća do poroda)
2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)
3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).
1. Prenatalni uzroci:
- familijarne forme cerebralne paralize
- definirani prenatalni sindromi
- kromosomske abnormalnosti
- dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)
- cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)
- manjak kisika
- alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće
2. Perinatalni uzroci:
- moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo
- periventrikularna encefalomalacija – oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi
- potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem
- niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom
- neonatalni meningitis
- neonatalne konvulzije
- teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji
3. Postnatalni uzroci:
- trauma mozga
- infekcije
- vaskularni problemi
- neoplazme
- manjak kisika
Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu
Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:
- slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca
- prekomjerna napetost ili mlohavost mišića
- nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca
- upotreba samo jedne strane tijela
- poteškoće hranjenja
- jaka iritabilnost
- odsutnost osmjeha.
Dijagnoza: Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.
Tretman: Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kadje započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.
Druga stanja povezana s cerebralnom paralizom: Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete sa cerebralnom paralizom može imati i druga stanja koja ometaju rast i učenje. To su mentalna retardacija, konvulzije, problemi vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, problemi učenja, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.
Djetetova okolina: Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije u školu, a nastojati uključiti i u posao.
