Prijatelji, uhvatimo se za ruke i radujmo se!
Danas, u ponedjeljak 31. 03. 2014., su učenici naših sedmih razreda, sa svojim razrednicama Štefanijom Zečar, Draženkom Topol- Vukmirović i Mirjanom Plantak, posjetili V. osnovnu školu.
Posjet je organiziran u dogovoru sa voditeljicom Dječjeg foruma za prava djeteta te škole Dubravkom Novak koja je ujedno i razredna učiteljica četvrtaša koji su nas ugostili u svom razredu zajedno sa nekim starijim učenicima, predstavnicima Dječjeg foruma. A posjet je i dogovoren prema ideji koju su dali predstavnici Dječjih foruma varaždinskih osnovnih škola sa željom da se upoznaju i druže sa našim učenicima.
Po dolasku smo našim domaćinima predali bombone, ali i i poruku koju smo im napisali. Njihova predsjednica je poruku pročitala, a poslije smo svi prionuli na posao.
Ideja je bila da se kroz zajedničke aktivnosti otvore mogućnosti za upoznavanje, suradnju i razgovor. Iz šarenih papira smo zajedno sa našim novim prijateljima, napravili splet od svih naših ruku i zalijepili ga na pripremljeni pano.
Crtali smo svoje ruke sami, ali crtali smo ruke i jedni drugima.
Na kraju su sve naše ruke bile isprepletene i povezane u jedno veliko šarenilo prijateljstva kao na žutom osunčanom nebu.
Prijateljstva su veoma važna za dječji emocionalni, socijalni i spoznajni razvoj. Kroz prijateljstvo djeca uče usvajati pravila, držati se dogovora, donositi odluke, podnositi i uspjeh i neuspjeh, uzimati u obzir tuđa mišljenja i potrebe drugih, postaju tolerantnija, jačaju svoje samopoštovanje, dobivaju podršku…
Poslije smo i mi u razredu razgovarali o prijateljstvu i evo što su neki učenici rekli:
- Prijatelj je netko koga nađeš, netko tko ti se sviđa.
- Prijatelj je onaj s kim se igraš i družiš.
- Prijatelji ti ne uzimaju stvari, ne rugaju se i ne prave se važni.
- Lijepo je imati prijatelje!
- Ako si prema prijatelju dobar i on će biti dobri prema tebi.
I na kraju, teško je uopće pronaći prave riječi koje bi opisale ideju druženja, povezanosti i prijateljstva …
Ali kad vidite slike nisu vam ni potrebne riječi ….
Draženka Topol Vukmirović, prof. defektolog
.
