U zadnje vrijeme sve se više govori o terminu rane intervencije u sustavu zdravstva, socijalne skrbi i u sustavu odgoja i obrazovanja.

Sam pojam rane intervencije veže se uz sva stanja, bolesti i poremećaje, kod kojih je cilj pravovremena primjena preventivnih, dijagnostičkih i terapijskih postupaka zbog očuvanja i rehabilitacije sposobnosti i vještina koje su postojale i poticanja onih sposobnosti i vještina za koje postoji preduvjet razvijanja.

Iz navedenog možemo zaključiti da je rana intervencija usmjerena na sve dobne skupine stanovništva, a obuhvaća djelovanje na području fizičkog, mentalnog i kognitivnog funkcioniranja. Što se tiče djelovanja u najranijem periodu ljudskog života ono se pokazalo kao najvažnije u prevenciji razvitka neželjenih teškoća i njihovo smanjivanje što je više moguće, dok je s druge strane rana intervencija način poticanja svih perceptivnih, motoričkih i kognitivnih sposobnosti potrebnih za uspješno učenje i primjereno ponašanje važnih za život. Kod nas se programi ranog djelovanja opravdano koriste za vidljive i nevidljive teškoće djece, dok se u odrasloj dobi neopravdano ne koriste, tj. koriste se vrlo rijetko. Nedavno je, prije nekoliko dana, obilježen dan osoba s Down sindromom. Down sindrom je vidljiva razvojna teškoća, prepoznatljiva po osobinama koje su karakteristične za svu djecu i osobe s Down syndromom.

Praćenjem razvoja djece i odraslih s Down sindromom dokazano je da prolaze razvojne faze kao i prosječna populacija ali ipak na drugačiji način s različitim potrebama, tempom i ishodom. Obzirom da je to vidljiva razvojna teškoća postupci rane intervencije mogu se početi provoditi od najranije dobi. Oni obuhvaćaju poticanje osjetilnih, motoričkih i komunikacijskih sposobnosti koje su preduvjet za svladavanje motoričkih, intelektualnih i socijalnih vještina. To znači da za savladavanje određenih vještina dijete mora imati sposobnost (da bi hodalo mora stajati, da bi naučilo čitati mora imati za to potrebnu razinu intelektualnih sposobnosti, itd.).

Možemo ovo gledati i s druge strane. Kad kod djece postoji razvojni potencijali i sposobnosti, a nemaju prilike za učenje i izvođenje aktivnosti onda neće napredovati koliko bi mogla. Ovo je kratki osvrt samo na jednu razvojnu teškoću koja je uglavnom poznata svima. Postoje i druge teškoće s kojima se djeca i njihovi roditelji suočavaju a koje se usmjerenim djelovanjem mogu značajno ublažiti, djelomično ili potpuno ukloniti. Kod djece kod koje postoji određeni rizik pravovremenim se djelovanjem može spriječiti njihov nastanak. Princip vrijedi i za populaciju djece i odraslih tipičnog razvoja.

Bolje spriječiti nego liječiti. Ako ipak treba liječiti, najbolje je da to bude odmah. Osim toga što liječimo i djelujemo odmah važno je da to radimo na pravilan način.

mr. Zlatko Bukvić, prof. reh.